iPak iPad

Sada kada su svima strasti smirile, glave ohladile odlučio sam napokon napisati nešto i o najnovijem appleovom proizvodu. Na Keynotu održanom 27.01.2010. Steve je predstavio najnoviji appleov proizvod. Sam Keynote pratio sam uživo putem live blogova.

Nakon kratkog uvoda usljedilo je prvo razočaranje – dimenzije, očekivao sam neki lijepi widescreen uređaj, kad li ono pločica. Za prvim razočaranjem drugo – nema podrške za multitasking. Nakon toga usljedila su dva malo manja, jer u principu nisam ni očekivao da će mogućnosti biti uključene, iako sam se potajno nadao – mješavina iphone OS-a i OsX-a, te podrška za flash. Isto tako nadao sam se updejtu iPhona, te dodatku multitaskinga, no od toga (barem sa trenutnim hardwareom) vjerojatno neće biti ništa.

Dugo vremena mi je trebalo da “dođem k sebi”, a samim time i do zaključka da će iPad unatoč svim svojim nedostatcima ponovno napraviti revoluciju. Možda ne baš jednaku onoj što je iPod učinio među prijenosnim multimedijalnim uređajima ili iPhone među pametnim telefonima, no zasigurno neće mnogo zaostajati.

Prvo da pokušam objasniti sve – nazovimo ih nedostatke.

  1. dimenzije uređaja – pošto iPad mora pokriti široki spektar medija koji će se prikazivati na njemu, između ostalog i digitalne časopise izbor formata je sasvim logičan
  2. iPhone OS – previše bi vremena, preinaka i svega ostalog moralo biti urađeno u samom OS X-u da bismo ga mogli koristiti na tousch screen uređaju sa jednakom lakoćom kojom ćemo koristit iPhone OS
  3. flash – nedostatak flasha je u neku ruku opravdan, flash je po mom mišljenu web tehnologija koja je najmanje optimizirana, čak se i Java izvršava mnogostruko bolje, te joj je potrebno manje procesorskog vremena, a samim time manje energije. Uz to flash je poznat po tome da je nestabilan, te da ruši browsere. Kada to uzmemo u obzir nije ni čudo da ga apple ne želi podržati. (Mogu navesti dva primjera, 1. nokia N900, iako ima nativnu podršku za flash u microB-u – on radi loše, video sadržaji su desinhronizirani, većina igara se ne želi ni pokrenuti, a ako se i pokrenu ne rade zadovoljavajuće; 2. iz iskustva baterija na laptopu mi se potroši minimalono nekih pola sata ranije ukoliko stranice koje posjećujem imaju mnogo flash elemenata). Dakle Adobe mora poprilično poraditi na flashu da bi on bio spreman za mobilne uređaje.
  4. multitasking – za ovo baš i nemam neko objašnjenje, osim možda toga da se boje kako će korisnici imati želju istovremeno pokrenuti hrpu programa, te time učiniti OS nestabilnim, ili sporim. Vjerojatno je potrebno sam OS još dodatno ispeglati kako se ne bi događale nepredviđene stvari, tako da sam siguran da ćemo multitasking ugledati u nekoj od nadogradnja koje slijede.

Što nam donosi iPad?

Već prve najave aplikacija proizvođača čiji previewi  su se do sada pojavili na internetu zasigurno ne mogu nikog ostaviti ravnodušnima, najbolji primjer za to je Wired-ovo digitalno izdanje.

Inače nisam ljubitelj nekog većeg čitanja digitalnih izdanja (pod time mislim na knjige, časopise koje mogu nabaviti u „analognom“ obliku, dok za čitanje vijesti i novosti redovito koristim Internet portale, iako nikad ne bih kupio kindle za čitanje knjiga), ali ako će si svi dati truda da im ona izgledaju kao što izgleda Wired-ovo, mislim da odmah prestajem gomilati hrpe magazina u dnevnom boravku.

Druga aplikacija koje je također još uvijek u razvoju je 1Password.

Njen daljnji razvoj možete pratiti putem njihovog bloga, ili ih pratite na twitteru.

Sljedeća dobra stvar je da će sve aplikacije koje rade na iPhone/iPod bez problema raditi i na iPadu, tako da će već u samom startu prije no što se pojave aplikacije pisane specifično za njega imati popriličan broj aplikacije. Uz to i sve aplikacije koje ste jednom kupili u appstoru, neće biti potrebno ponovno kupovati. Iako se nadam da će većina proizvođača korisnička sučelja svojih aplikacija dodatno doraditi kako bi iskoristila puni potencijal mnogo većeg ekrana.

iPad će uzeti i dio kolača koji bi inače pripao subnoteboocima, i netboocima, jer na njima se ionako bez muke nije moglo odraditi nešto konkretnije osim napisati pokoji mail ili prosurfati webom. iPad više neće poput iPhona biti orijentiran na samo jednog korisnika istovremeno, na njemu ćete bez problema moći pokazivati fotografije, ili video sadržaje i većem broju vaših ukućana ili prijatelja istovremeno, najavljene su i neke multiplayer igre. Za iPad će se također odlučiti i oni kojima se računala još uvijek čine previše komplicirana (vjerujte još uvijek ima takvih ljudi). Najavljen je iWork paket koji će korisnicima omogućiti ne samo pregled, već i stvaranje i editiranje dokumenata, tabela i prezentacija. Za kraj još samo dva hands on videa.

Da li ga kupiti?

Svi ljubitelji gadgeta, i zaljubljenici u tehnologiju željet će ga kupiti. Namjerno kažem željeti, jer kako je sada stanje Appleovi proizvodi u Hrvatskoj su za našu kupovnu moć precijenjeni u odnosu na to koliko koštaju u Americi, tako da očekujem cijenu od oko 500€ + PDV kada se legalno pojavi. Iako neki ne vole T-mobile, upravo je on omogućio da si većina ljudi koja želi iPhone može i priuštiti, no sa iPadom nažalost neće biti prodaje preko ugovora.

Poučeni dosadašnjim iskustvom sa Appleovim iPhonom, iPodom, najvjerojatnije bismo trebali prije kupnje pričekati drugu generaciju uređaja, koja će za iste ili gotovo iste novce vjerojatno donijeti mnogo više mogućnosti.

i psi mrze poštare

Unatrag godinu dana češće koristim poštanske usluge, bilo za dostavu časopisa ili za stvari kupljene putem interneta. U teoriji to sve  izgleda divno, no u stvarnosti to baš i nije tako.

Već prilikom prve dostave nastali su problemi, te sam uvidio da mi neće biti lako. Prva stvar koja je bila kupljena je bila majica sa zazzle. I sav sretan što je napokon došla, raspakiram kuvertu sa onim mjehurićima koje svi volimo “pucati” – kad ono majica ima poderotinu od 5cm i preko leđa i preko prednjice. Pogledam ja malo bolje ambalažu kad ono lijepo rupa, od skalpela vjerojatno, prelijepljena sa salotejpom. I odem ja drugi dan pitat na poštu, ali mi oni na činovnicima svojstven (čitaj: bezobrazan) način objasnili da mi ne mogu ništa pomoći. Nakon toga poslao mail sa fotografijama ekipi sa zazzle (kojima svaka čast) i objasnio im o čemu se radi te mi oni odlučili poslati novu majicu.

Nove poteškoće nastale su kada sam putem pošte uz otkupninu prodao thule nosač za bicikle. Prođu 3 dana, nema poštanske isplatnice, prođe tjedan dana, još uvijek ništa, prođu dva tjedna (ako se ne varam mislim da je 30 dana max nakon toga oprostite se sa novcima), zovem ja kupca, da ga pitam jel’ mu stigao nosač, kaže on – drugi dan nakon slanja. I odem ja do pošte, ali je bilo nakon 3 sata te mi djelatnica reče da moram doči ujutro kada je tamo voditeljica (ja radim od 7, voditeljica od 8, a nje nema u 3 WTF). I dođem ja sljedećeg dana, i daju mi tamo neku prijavu koju sam morao popuniti i platiti 5kn!! te kaže da će biti pokrenut postupak, i da će me obavijestiti kada saznaju gdje je zapelo. I jave se oni meni nakon 2 dana, te mi kažu da imaju potpisanu uplatnicu i da je meni novac isporučen!? Pokušao sam im preko telefona objasniti da su u krivu, no pošto se baš nisu dali rekao sam im neka pričekaju da dolazim za 15 minuta do njih. Kada sam došao tamo pokažu mi uplatnicu na kojoj potpisan netko drugi (da se razaznati iz potpisa da to što piše nema veze sa mojim imenom i prezimenom). Nakon toga oni se bacaju ponovno u istragu, traže poštara koji je to dostavio, no on ima slobodan dan, tako da ponovno moram čekati, a oni će mi javiti. Kada su napokon našli poštara te on priznao da je greška njegova – uručio novce nekom drugom, a ne meni, ja ponovno moram čekati. Sada čekam da oni pronađu i kontaktiraju osobu kojoj su pogrešno uručili novac, te da je traže da im ga vrati. No čovjek bio na moru, pa se sve to protegnulo još nekih 5 dana. U tom trenu nije mi bilo jasno, ako oni znaju da je njihova greška, i ako su je priznali, zašto ja moram čekati da oni riješe problem koji su sami stvorili i čekati da njima ta osoba vrati novac? No na kraju sve je ipak dobro završio i čovjek njima vratio novac pa tako i oni meni. Na  gubitku sam samo za vrijeme i živce, te onih 5kn sa početka priče.

Slučaj treći. Napokon se odlučio pretplatiti na planB pošto im distribucija u Varaždinu i nije neka, kao ima ih tisak, ali ih ima samo na tri kioska, a od njih mi ni jedan nije usput, pa znam kasniti i po pet dana prije nego odem po novi broj, a stari već odavna pročitan. I prije narudžbe shvatim, da ako ću naručiti na adresu u zgradi, tako fini časopis će sigurno nekom zapet za oko, ako zbog ničeg drugog tada zbog šarenila na naslovnici. I naručim ga starcima na adresu u kući. I prođe 15., 16., 17., 22., a novina nema. Zovem ja planB, oni uredno poslali, ali kažu da nije tu ništa čudno, često imaju takve slučajeve. Pa mi poslali novi i taj uspješno završio na odredištu, no tek poslije Božića tako da sada kasnim i po 10 dana 😦

I posljednji slučaj je onaj koji me i potakao na pisanje članka, naručio zadnju masku za iphone preko ebaya, pošto mi se sadašnja već poprilično izlizala. Em im treba mjesec i pola da je dostave, pa nije Kina na drugom kraju svijeta (više ne mogu ljudima ostaviti feedback), em dođe POTRGANA, a ljudi se fakat potrudili da je dobro zapakiraju, tako da mi više izgleda da je to netko namjerno napravio, nego da se slučajno dogodilo (i paket došao otvoren). Sad sam ponovno poslao mail prodavatelju, nadam se da će mi se smilovati te mi poslati novu, a ako ne idem ponovno u borbu protiv šalterske radnice.

btw. kasni mi i ovaj broj, tak da poštar, ako slučajno čitaš (u što sumnjam) poručuje ti moj pas da budemo prije ili kasnije vidli kolko si brz 😉

#N900HR

Početak priče vodi nas u vrijeme oko 19.01.2010. kada je @Beler u jednom od svojih tweetova objavio link na gadgeterija.net te u njemu napisao kako će podijeliti Nokiu N900. Ubrzo se saznalo da nije on jedini koji dijeli nokiju, već da se radi ne o jednoj, ni o dvije, već o tri nokije, koje ce biti podijeljene do valentinova. I tako je utrka počela, mjesec dana nespavanja, cijelodnevnog (doslovno) “visenja” za kompom, totalna desocijalizacija sa svim fizički prisutnim živim bičima, osim twiteraša naravno. U samom natječaju od svo troje “dijelitelja” najviše se isticao Ribafish, kako svojim recenzijama samog uređaja tako i (ne)zabavnim pitanjima koja su se bodovala, a često sve zajedno više lićilo na kladionicu nego na kviz znanja. No Riba ko riba, nije mu za zamerit. Od preostalog dvojca više se je isticao Beler, no ovoga puta ne po glupostima, (još te i danas moja cura psuje što je sama svako večer morala lijegati) koji je na N900 imao osvrt hardcore korisnika, za razliku od Bojana koji je na sam uređaj imao pogled sa aspekta poslovnog korisnika.

I tako nakon 22 dana zabave (i pakla 😉 došao je dan odluke tko će od troje sretnika koji su sudjelovali u nagradnom natječaju obogatiti svoju kolekciju mobilnih uređaja za još jednu ljpoticu. Nakon objave rezultata – totalni blackout, tebalo mi je 5 minuta da dođem k sebi. Nakon toga slavlje i veselje, ipak su se sav trud i vrijeme uloženi u igru isplatili i to višestruko.

Nokia N900

Ovdje vas neću zamarati sa tehnikalijama koje možete pronaći na netu u većini recenzija, već ću vam pokušati dočarati kakav utjecaj je na mene ostavio sam uređaj u prvih nekoliko dana korištenja.

Do sada iPhone je bio jedini uređaj kojim sam bio u potpunosti zadovoljan (a isporobao sam svašta od symianUIQ-a preko symbianS** do winows mobile-a, nedostaje mi jedino Android) unatoč manama koje ima (od brutalnih restrikcija od strane Apple-a, pa do nebuloza T-mobile-a), te sam prije početka druženja sa N900 bio poprilično sumnjičav da će me ostaviti ravnodušnim jednako kao i linux – igračka koja je OK za zabavu ali joj još uvijek nešto nedostaje (da se linuxaši ne bi našli uvrijeđenima, linux je vrhunski OS i gotovo na svakom mom kompu u zadnjih desetak godina postoji particija rezervirana za njega, no na žalost zbog nedostatka aplikacija koje su mi potrebne u svakodnevnom radu on mi za sada nije postao primarni OS). I tako nakon preuzimanja N900, iz Zagreba sam se vratio oko pola dvanaest, i rekoh, ajde da je napokon pokrenem (još uvijek nisam ni sim karticu izvadio i iPhona), i takoj je ja upalim, i započnem sa laganim pikanjem po njenom sučelju koje je i više nego intuitivno. Moram priznat u početku sam imao malo muke sa rezistivnim ekranom, za koji je potrebna malo drugačija filozofija od kapacitativnog, no već nakon pola sata shvatio je da se nema smisla opirati te je počeo raditi ono što ja želim. I tako malo po malo, prekopavanje po osnovnim postavkama, isprobavanje internet preglednika, pa wow, vidi kak ovo vrti flash (btw. opcija sa kruženjem po ekranu za zoom je nebuloza, u većini aplikacija u kojima je zoom potreban, podržano je zumiranje u pomoć tipaka koje inače koriste za podešavanje glasnoće, a njihova pozicija je savršena, jer je kažiprst po defaultu na njima), pa wow vidi vrti video, pa ima support i za prijevode, pa napokon taj famozni multitasking kojeg su svi željni ja iPhonu, koje samo da napomenem radi toliko intuitivno da je to zastrašujuće, pa dodavanje raznih widgeta na desktope, promjena wallpapera, pa trk na fejs … I tada napokon na red dođe i terminal, doduše po defaultu nema root pristupa – no (pogađate) ima aplikacija za to. U njemu sve kao na punokrvnoj linux/unix konzoli, za početak top, ping, vi, pa na aircrack, nmap …. nakon svake stvari mislio još samo ovo, pa onda još samo ovo kad ono pogledam na sat već je 6h (nemojte me tužiti curi;). Brzo trk u krevet (ali sa navinutom budilicom u 10:00 poput malog djeteta koje se veseli snježnom jutru i ne želi ga propustiti).

Ujutro napokon stavljam SIM karticu, sinkroniziram iPhone sa wab-om, te nakon toga i N900 (preko bluetootha – čisto da kabliranje ostavim za kasnije) sve prolazi bez ikakve zamjerke (sjećam se da sam nekada znao imati problema znali mi zamjeniti first, last, s*ebat area kodove …). Tada dolazim i do aplikacije za “srkanje” podataka sa facebook profila koja radi odlično, te za razliku od one na iPhonu ovaj puta može korisnik sam definirati koji zapis u telefonskom imeniku linka na koji zapis na fejsu ukoliko nisu prepoznan ili je došlo do pogreške (podržan i twitter). Uglavnom za sada sam uspio pronaći aplikaciju za svaku funkcionalnost koja mi je nedostajala. Jedine zamjerke idu twitter aplikacijama (i adobe-u koji je naumio izdati AIR za Android prije nego za N900, grrrr [tweetdeck]) i nedostatku podrške za push gmail (doduše postoji workaround preko nokia messaginga, no za njega je upitno koliko dugo će ostati besplatan), i ipak mi je draže kada je nešto nativno podržano. Danas nakon objave da će apple bannati korisnike koji koriste “prebjegle” iPhone, uzmem svog u ruke pa rekoh da se spojim na appstore (za sada još sve radi), okinem screenshot i htjedoh ga odmah poslati mailom, blokada, da li updejtat soft ili otići u galeriju pitanje je sada … toliko da pokušam dočarati kolika je mulit tasking ovisnost.

Za kraj ovog (možda i predugog posta) htio bih još samo napomenuti da je kamera na N900 konačno nešto što je upotrebljivo (nemojte je uspoređivati s nekim dSLR, ili prosumer idiotom), ali za one trenutke kada mi se ne da vući Canon sa sobom je i više nego zadovoljavajuća. U uvijetima dobrog osvjetljenja izvrsni su kako video tako i fotografije, dok je u mraku rezultat nešto manje oduševljavajući (ima dosta šuma, više smeta na fotkama nego na videu), no ipak upotrebljiv.

Eto toliko o prvim dojmovima slijedi još nekoliko screenshotova i prebolestan promo video za N900.

Sry svima za tipfelere, umor me svladao … zijev, zijev.

white light in ex bluemoon

U posljednje vrijeme sam se užasno ulijenio, i kada jednom dođem doma, više-manje mi se nikuda ne ide. Potpuno jednak osjećaj imao sam i prošlog petka iako sam već prije znao da ćemo navečer ići na koncert White Lighta u nekadašnji BlueMoon, no sada je promijenio vlasnika, a samim time i ime. Nisam se trudio da zapamtim novo.

Bio sam već na par njihovih koncerata i dečki (+jedna cura)su stvarno super, imaju popriličan broj svojih stvari koje su meni osobno odlične. No uz njih sviraju također strane i domaće, od kojih neke odsviraju i bolje od originala (čuješ ti to Rahimovski).

Došli smo nakraju prerano, još za trajanja tonske, i za razliku od prošlog koncerta ozvučenje je bilo puno bolje. Svi instrumenti, a i vokali čuli su se fino i precizno. Dečki (i cura, stalno je zaboravljam…) svirali su uz kraću pauzu nekih tri sata.

No što je od svega bilo najzanimljivije nakon što je koncert završio – kafić se u roku od 10 minuta ispraznio.

Slike ponovno nisu baš nešto no ovaj puta nije kriva zabrana fotografiranja, već prevelika količina alkohola kojeg je bilo potrebno uništiti.

Zbog toga prilažem i neke od fotografija sa njihovih prijašnjih koncerata. (minival | the game)


1kW nevidljive snage

Još od doba kada sam valjda prvi puta vidio na nekom SF filmu kako se napucavaju sa nekim snopovima svijetla me fasciniralo kako je moguće da nekoga ubijete snopom svijetlosti. Sada sam napokon bio u prilici vidjeti kako pravi laser koji je stvarno u stanju ubiti nekoga funkcionira i izgleda. Samo što ga doduše ne biste mogli baš strpati preko ramena, osim ako niste Optimus Prime. Na ovom laseru nažalost sama laserska zraka nije vidljiva prostim okom pošto joj je valna duljina 10600nm i pripada infracrvenom dijelu spektra. Ovdje se konkretno radi o CO2 laseru IV klase koji je u stanju razviti do 1kW snage. Najzanimljiviji, a i vizualno najatraktivniji njegov dio su plazma tube koje svijetle ljubičasto. Za one koji žele znati nešto više kako sama stvar funkcionira trk na wiki.

nedamo varteks

Nedavno su građani Varaždina mogli primjetit da su se diljem grada pojavili transparenti u znak podršci nogomentnom klubu Varteks. Iako saga oko Varteksa traje već nekoliko godina, od kada je promjenjena uprava varaždinske tvornice tekstila, te je time varteks prestao biti glavni sponzor samom nogometnom klubu, a tu ulogu preuzela je komunalna tvrtka Varkom. Sam klub Krojača postoji još od davne 1932. godine, te je zabilježio popriličan broj rezultata u prvoj ligi, no u zadnjih par godina to nažalost nije slučaj. NK Varteks također ima jednu od najkvalitetnijih škola nogometa. Da li će ovaj puta to ipak biti kraj za Varteks ili ne, odgovor na to pitanje može nam dati jedino vrijeme.

Za one koji žele znati više preporučam da prouće sljedeće linkove:

  1. wiki
  2. službena stranica kluba
  3. nacional – o promjeni imena, index, croportal
  4. povijest kluba
  5. rezultati u 1. HNL

trakošćan ili kako je nastao parkour

Eto, nije bilo novog posta već jedno dulje vrijem, no od danas počinjem ponovno stavljati fotografije na ovaj blog.

Od sada će se uz svaki post pronaći i po koja linija teksta.

Trakošćan

Jučer se diljem cijele HR održala noć muzeja u kojoj su sudjelovali gotovo svi veći gradovi – naravno osim grada baroka i kulture, u kojem ni jedan muzej otvoren bio nije. Molim jedan pljesak za turističku zajednicu grada Varaždina, vjerojatno joj se to ne uklapa u imiđ grada kao što joj se ne uklapaju i neki Vž bendovi za špancir, i još puno toga, da ne ulazim dalje u diskusiju.

Trakošćan je jedan od najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj, nalazi se u općini bednja (ko želi znati više trk na wiki ili službene stranice). Dvorac je predivan, užasno dobro očuvan, za razliku nekih drugih koji se mogu naći u okolici Varaždina, a doživljaj noću je mnogostruko upečatljiviji od onog danju, gotovo da se može osjetiti duh ljudi koji su živjeli u njemu.

Fotografirao sam jako malo, pošto je u principu slikanje zabranjeno, sve je bilo puno ljudi, a slike sa ugrađenim flešom me baš i ne oduševljavaju. No svejedno se nadam da će vam dočarati barem dio doživljaja.

mentalna bilješka: kupiti polarizacijski filtar da se ne vidi ta ružna faca u refleksiji!!!