#N900HR

Početak priče vodi nas u vrijeme oko 19.01.2010. kada je @Beler u jednom od svojih tweetova objavio link na gadgeterija.net te u njemu napisao kako će podijeliti Nokiu N900. Ubrzo se saznalo da nije on jedini koji dijeli nokiju, već da se radi ne o jednoj, ni o dvije, već o tri nokije, koje ce biti podijeljene do valentinova. I tako je utrka počela, mjesec dana nespavanja, cijelodnevnog (doslovno) “visenja” za kompom, totalna desocijalizacija sa svim fizički prisutnim živim bičima, osim twiteraša naravno. U samom natječaju od svo troje “dijelitelja” najviše se isticao Ribafish, kako svojim recenzijama samog uređaja tako i (ne)zabavnim pitanjima koja su se bodovala, a često sve zajedno više lićilo na kladionicu nego na kviz znanja. No Riba ko riba, nije mu za zamerit. Od preostalog dvojca više se je isticao Beler, no ovoga puta ne po glupostima, (još te i danas moja cura psuje što je sama svako večer morala lijegati) koji je na N900 imao osvrt hardcore korisnika, za razliku od Bojana koji je na sam uređaj imao pogled sa aspekta poslovnog korisnika.

I tako nakon 22 dana zabave (i pakla😉 došao je dan odluke tko će od troje sretnika koji su sudjelovali u nagradnom natječaju obogatiti svoju kolekciju mobilnih uređaja za još jednu ljpoticu. Nakon objave rezultata – totalni blackout, tebalo mi je 5 minuta da dođem k sebi. Nakon toga slavlje i veselje, ipak su se sav trud i vrijeme uloženi u igru isplatili i to višestruko.

Nokia N900

Ovdje vas neću zamarati sa tehnikalijama koje možete pronaći na netu u većini recenzija, već ću vam pokušati dočarati kakav utjecaj je na mene ostavio sam uređaj u prvih nekoliko dana korištenja.

Do sada iPhone je bio jedini uređaj kojim sam bio u potpunosti zadovoljan (a isporobao sam svašta od symianUIQ-a preko symbianS** do winows mobile-a, nedostaje mi jedino Android) unatoč manama koje ima (od brutalnih restrikcija od strane Apple-a, pa do nebuloza T-mobile-a), te sam prije početka druženja sa N900 bio poprilično sumnjičav da će me ostaviti ravnodušnim jednako kao i linux – igračka koja je OK za zabavu ali joj još uvijek nešto nedostaje (da se linuxaši ne bi našli uvrijeđenima, linux je vrhunski OS i gotovo na svakom mom kompu u zadnjih desetak godina postoji particija rezervirana za njega, no na žalost zbog nedostatka aplikacija koje su mi potrebne u svakodnevnom radu on mi za sada nije postao primarni OS). I tako nakon preuzimanja N900, iz Zagreba sam se vratio oko pola dvanaest, i rekoh, ajde da je napokon pokrenem (još uvijek nisam ni sim karticu izvadio i iPhona), i takoj je ja upalim, i započnem sa laganim pikanjem po njenom sučelju koje je i više nego intuitivno. Moram priznat u početku sam imao malo muke sa rezistivnim ekranom, za koji je potrebna malo drugačija filozofija od kapacitativnog, no već nakon pola sata shvatio je da se nema smisla opirati te je počeo raditi ono što ja želim. I tako malo po malo, prekopavanje po osnovnim postavkama, isprobavanje internet preglednika, pa wow, vidi kak ovo vrti flash (btw. opcija sa kruženjem po ekranu za zoom je nebuloza, u većini aplikacija u kojima je zoom potreban, podržano je zumiranje u pomoć tipaka koje inače koriste za podešavanje glasnoće, a njihova pozicija je savršena, jer je kažiprst po defaultu na njima), pa wow vidi vrti video, pa ima support i za prijevode, pa napokon taj famozni multitasking kojeg su svi željni ja iPhonu, koje samo da napomenem radi toliko intuitivno da je to zastrašujuće, pa dodavanje raznih widgeta na desktope, promjena wallpapera, pa trk na fejs … I tada napokon na red dođe i terminal, doduše po defaultu nema root pristupa – no (pogađate) ima aplikacija za to. U njemu sve kao na punokrvnoj linux/unix konzoli, za početak top, ping, vi, pa na aircrack, nmap …. nakon svake stvari mislio još samo ovo, pa onda još samo ovo kad ono pogledam na sat već je 6h (nemojte me tužiti curi;). Brzo trk u krevet (ali sa navinutom budilicom u 10:00 poput malog djeteta koje se veseli snježnom jutru i ne želi ga propustiti).

Ujutro napokon stavljam SIM karticu, sinkroniziram iPhone sa wab-om, te nakon toga i N900 (preko bluetootha – čisto da kabliranje ostavim za kasnije) sve prolazi bez ikakve zamjerke (sjećam se da sam nekada znao imati problema znali mi zamjeniti first, last, s*ebat area kodove …). Tada dolazim i do aplikacije za “srkanje” podataka sa facebook profila koja radi odlično, te za razliku od one na iPhonu ovaj puta može korisnik sam definirati koji zapis u telefonskom imeniku linka na koji zapis na fejsu ukoliko nisu prepoznan ili je došlo do pogreške (podržan i twitter). Uglavnom za sada sam uspio pronaći aplikaciju za svaku funkcionalnost koja mi je nedostajala. Jedine zamjerke idu twitter aplikacijama (i adobe-u koji je naumio izdati AIR za Android prije nego za N900, grrrr [tweetdeck]) i nedostatku podrške za push gmail (doduše postoji workaround preko nokia messaginga, no za njega je upitno koliko dugo će ostati besplatan), i ipak mi je draže kada je nešto nativno podržano. Danas nakon objave da će apple bannati korisnike koji koriste “prebjegle” iPhone, uzmem svog u ruke pa rekoh da se spojim na appstore (za sada još sve radi), okinem screenshot i htjedoh ga odmah poslati mailom, blokada, da li updejtat soft ili otići u galeriju pitanje je sada … toliko da pokušam dočarati kolika je mulit tasking ovisnost.

Za kraj ovog (možda i predugog posta) htio bih još samo napomenuti da je kamera na N900 konačno nešto što je upotrebljivo (nemojte je uspoređivati s nekim dSLR, ili prosumer idiotom), ali za one trenutke kada mi se ne da vući Canon sa sobom je i više nego zadovoljavajuća. U uvijetima dobrog osvjetljenja izvrsni su kako video tako i fotografije, dok je u mraku rezultat nešto manje oduševljavajući (ima dosta šuma, više smeta na fotkama nego na videu), no ipak upotrebljiv.

Eto toliko o prvim dojmovima slijedi još nekoliko screenshotova i prebolestan promo video za N900.

Sry svima za tipfelere, umor me svladao … zijev, zijev.

Komentari su zatvoreni.
%d bloggers like this: